Slavko Rudolf
(23. 02. 1930. – 08 .06. 2013.)
Slavko Rudolf se već od najranije mladosti aktivno bavio sportom. Ubrzo po završetku 2. svjetskog rata s grupom mladih osnovao je Fiskulturni aktiv Sloga u rodnom Brezju, u blizini Svete Nedelje, u čiji je rad u sekcijama za nogomet, odbojku i atletiku bila uključena lokalna mladež. Na njegovu inicijativu tadašnje je mjesno čelništvo Fiskulturnom aktivu dodijelilo zemljište za sportske terene, a dobrovoljnim radom svih članova izgrađeno je prvo mjesno sportsko igralište, koje postoji i danas.
Po završetku trogodišnjeg studija na Katedri za tjelesni odgoj Više pedagoške škole (VPŠ) u Zagrebu, 1955. godine zaposlio se kao nastavnik tjelesnog odgoja u osnovnoj školi u Sv. Martinu pod Okićem, gdje je osnovao Školsko športsko društvo te rukometni i nogometni klub. Sudjelovao je u formiranju Saveza za fizičku kulturu (SFK) Samobor 1961. godine te je na osnivačkoj Skupštini bio izabran za tajnika. Kasnije je izabran i za člana Izvršnog odbora SFK Zagreb te Komisije za propagandu SFK Hrvatske. Svojim je radom u svim navedenim tijelima aktivno pridonosio bržem razvitku sporta u Samoboru i šire. Vršeći dužnost tajnika SFK Samobor zalagao se za omasovljenje sporta u školama te za formiranje Općinskog odbora za školski šport, koji je tada preuzeo organizaciju svih natjecanja i drugih manifestacija školske mladeži. Također je pokrenuo i organizirao natjecanja radnika (u devet disciplina za muškarce i pet za žene), radio je na osnivanju općinskih liga u nogometu, rukometu i odbojci, a usporedo s tim organizirao je i seminare za stručne kadrove u sportu. S Ivicom Sudnikom i Hrvojem Macanovićem 1962. godine osnovao je Sanjkaški savez Hrvatske, u kojem je vršio dužnost tajnika, te je zaslužan za organizaciju brojnih natjecanja u sanjkanju na razini radnih kolektiva, općina, republika te na saveznoj razini tadašnje SFRJ.
Kao tajnik Komisije za fizičku kulturu Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu, tehničku i fizičku kulturu (imenovan je 1963. godine), sudjelovao je, između ostalog, i u izradi srednjoročnog plana razvoja fizičke kulture u Hrvatskoj u razdoblju od 1964. do 1970. godine. Za predsjednika Društva pedagoga fizičke kulture Zagreba izabran je 1966. godine, posebno se angažiravši na organizaciji savjetovanja i seminara za stručno usavršavanje nastavnika fizičke kulture. Također je potaknuo pokretanje programa doškolovanja nastavnika fizičke kulture na tadašnjoj Visokoj školi za fizičku kulturu, današnjem Kineziološkom fakultetu, a taj je studij po njegovu osnivanju i sam završio.
U jesen 1966. godine izabran je za predsjednika Fonda za unapređenje fizičke kulture općine Samobor i na toj je dužnosti ostao do osnivanja Samoupravne interesne zajednice (SIZ) fizičke kulture općine Samobor sredinom 70-ih godina, u čiji se rad također aktivno uključio te je bio delegiran u Republički SIZ Hrvatske. U istom je razdoblju bio na čelu i sudjelovao u osnivanju nekoliko samoborskih sportskih kolektiva
te je u drugoj polovici 60-ih godina bio dopredsjednik Planinarskog društva Japetić, 1968. godine je bio jedan od osnivača Skijaškog kluba Samobor, u kojem je narednih 10 godina vršio dužnost tajnika, a 1974. godine bio je i jedan od osnivača Košarkaškog kluba Samobor, čiji je bio i prvi predsjednik.
Po isteku drugog mandata na dužnosti tajnika Komisije za fizičku kulturu Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu, tehničku i fizičku kulturu, početkom 70-ih godina zaposlio se na radnom mjestu profesora u Gimnaziji Samobor. Na novom se radnom mjestu nastavio zalagati za unapređenje fizičke kulture te je postizao zapažene rezultate. U Gimnaziji je obnovio rad Školskog sportskog društva te su samoborski gimnazijalci, u brojnim sportskim disciplinama, sudjelovali na svim sportskim manifestacijama općine Samobor, kao i na nizu sportskih natjecanja na razini grada Zagreba. Gimnazijska ženska stolnoteniska ekipa 1979. godine osvojila je drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske u okviru Sportskih igara osnovnih i srednjih škola (SIOSŠ), a ženska rukometna ekipa 1978. godine osvojila je četvrto mjesto.
Mjesto rukovoditelja Sportske dvorane OŠ Bogumila Tonija u Samoboru preuzeo je 1979. godine, a tu je dužnost obavljao narednih 18 godina, do odlaska u mirovinu. Zalagao se da što više djece, mladih i odraslih osoba koristi sportske objekte škole, organizirao je natjecanja u dvoranskim sportovima za sve dobne kategorije te se angažirao na uređenju i unapređenju sportskih sadržaja dvorane, u okviru koje je u vrijeme njegovog rukovođenja uređena dvorana za borilačke sportove.
Posebno mu je priznanje ukazano uključivanjem u organizacijski odbor Univerzijade, održane 1987. godine u Zagrebu. I po odlasku u mirovinu ostao je aktivan na samoborskoj sportskoj sceni, vršeći dužnosti
dopredsjednika Samoborskog športskog saveza, člana Skupštine za šport Zagrebačke županije, člana Predsjedništva Hrvatskog saveza za športsku rekreaciju, tajnika Društva za športsku rekreaciju „Šport za sve“ Samobor, tajnika SKI kluba Samobor te sudjelujući u organizaciji brojnih sportskih manifestacija na gradskoj i županijskoj razini. Slavko Rudolf je za svoj dugogodišnji sportski rad nagrađen mnogim nagradama i priznanjima, od kojih su najznačajnije:
1970. godine – Majska nagrada Republičkog sekretarijata za prosvjetu
- Nagrada fizičke kulture Samobora
- Zlatna plaketa SFK Hrvatske
- Trofej Dren Zagrebačkog saveza za športsku rekreaciju
- Trofej SFK Hrvatske
1994. godine – Plaketa za životno djelo Hrvatskog saveza za športsku rekreaciju
1996. godine – Nagrada Grada Samobora za životno djelo
1997. godine – Nagrada zaslužni kineziolog s poveljom za životno djelo Hrvatskog
kineziološkog saveza
1997. godine – Odlikovanje Predsjednika Republike Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.
